Pesticidi

Ovome malo zbunjuje
http://www.foodnews.org/

Nadam se da cete primjetiti kako je voce za koje mislimo (filaju nas) da je najkrcatije pesticidima = tropsko voce ustvari na dnu ljestvice (avokado,banane,kivi,mango,ananas)
A zanimljivo je da ono sto ljudi najvise jedu i za sto misle da je najzdravije (izuzimam ovdje bilokakav organski uzgoj naravno) a to su naravno jabuke zauzima pocasno 2 mjesto sa 96 % natrpanosti pesticidima.Cestitamo jabuke


Mislim avokado je 2 odozdo dok je bolji od njega jedino luk

Ja vise ne slusam nikog i idem si u miru dokrajciti svoju cokoladnu torticu s s mousseom od avokada

To o jabukama je nazalost tacno
Prskaju se bar deset puta,ako racunamo od zimskog prskanja(to mi je rekao covek koji jos uvek prodaje lepe i zdrave jabuke,kao da su tek ubrane).
Ja ne prskam svoja stabla i jabuke redovno popadaju sa njih cim pocne zrenje,o nekom duzem cuvanju nema ni govora.Bez prskanja opstaju neke stare sorte jabuka,ali su prava retkost.

Prosle godine sam posadio jabuku "kožaru". To je stara sorta koja se ne prska. E sad treba cekati da rodi...

Imajući u vidu onu englesku poslovicu "jedna jabuka a dej, gou doktor avej", napisaću sadena par redaka about takove problematike, tj, problematizovaću pitanje zagađenja voća koje uspeva u našoj umereno-kontinentalnoj (uveliko poremećenoj) klimi! Jabuke, kruške, breskve, kajsije... doista nesporno je da je u gro slučajeva to voće-plodovi prezasićeno pesticidima i "ostalim voskovima za održanje prividne svežine"... na pr. neke sorte jabuka imaju svoju sopstvenu masnoću kojom je obložena površina ploda, ali na žalost uglavnom se tu radi o preventivnom potapanju zrelih plodova tog voća u "rastvor" koji donekle sprečava isušivanje/smežuravanje plodova, te kod potencijalnih kupaca ostavlja utisak "SVEŽINE"!
Većina stabala jabuka na ovim prostorima, sem "prolećnog" krečenja, je dobrano našpricana hemikalijama, pa je uputno takvo "zdravo organsko sveže" voće obavezno oljuštiti... čak i na pr. te jabuke kožare, ili budimke, koje su inače otpornije na uobičajene boljke, prskaju se pesticidima uglavnom nemilice, jer inače ih bije glas da su zdravije, pa "šta mari", i ko to uostalom može i da detaljno proveri...
Nije mi poznato kolega Branko, da li si Ti samo posadio sadnicu jabuke kožare, ili si prethodno ustvari pelcovao ili kalemio na neku "divlju podlogu", ali je pouzdanije, bar po mom dosadašnjem saznaju, upravo neku "pitomiju voćku" kalemiti na tzv. "divljaku", jer je kasnije mnogo otpornija na razne anomalije i bolesti! U Vojvodini kažu za džanariku "RINGLOV", i to je zgodna podloga za berićetno pelcovanje...b(r)ezpesticidno...ali ne mora se ni pitati oko realne šanse da na pr. jabuka kožara/budimka "uspe" bez "špricanja" u voćarskoj Grockoj, predgrađu prestonice ali, srećom imade još neopoganjenih njiva, bašti i voćnjaka!

Ja zudim za necim prirodnim ljudi,stvarno zudim...u kaj se to sve pretvorilo pa to vise nije normalno
Ako i imate za kupiti nesto organsko onda si to samo bogatiji mogu priustiti i eto ti paradoxa - prije su siromasi bili zdraviji dok su se bogatasi ubijali u smecu od hrane a danas je upravo obrnuto
Naci nesto prirodno...to je danas znanost

Citat :

Nije mi poznato kolega Branko, da li si Ti samo posadio sadnicu jabuke kožare, ili si prethodno ustvari pelcovao ili kalemio na neku "divlju podlogu", ali je pouzdanije, bar po mom dosadašnjem saznaju, upravo neku "pitomiju voćku" kalemiti na tzv. "divljaku", jer je kasnije mnogo otpornija na razne anomalije i bolesti! U Vojvodini kažu za džanariku "RINGLOV", i to je zgodna podloga za berićetno pelcovanje...b(r)ezpesticidno...ali ne mora se ni pitati oko realne šanse da na pr. jabuka

Posadio sam sadnicu. Koliko mi je poznato, te sadnice koje se kupe su vec kalemljene. To da li je kalemljena se vidi po "grbi" na stablu blizu korena. Nisam se bas raspitivao za ovu sadnicu jer je nisam ni kupio - dobio sam je od onog drugara kog sam ovde vec spominjao sto radi u NS semenu.

Sto se ringlova- dzanarike tiche, to si potpuno u pravu, to je chudo od drveta ! Imam ga u dvoristu. Naravno o prskanju nema govora. Kad mu odsecem neku granu (koja mi smeta) on odatle pocne da tera 5 novih i to jos sa bodljama (zakljucio je da ga neko dira pa se stiti). Jedne godine se grana sama odlomila, ostala je da visi na kori fakticki a vrh grane je dodirnuo zemlju. Prosto neverovatno, ali plodovi na toj grani su sazreli ! Ta grana je uspela da se prehrani na tom "bajpasu" sa stablom. Jednom sam probao i da posejem micelijum bukovace na doticno stablo - zasekao sam koru i ubacio micelijum. Nije se primio. Ne mogu garantovati koji je razlog, mozda micelijum nije imao najbolje uslove, ali mislim da je i ringlov odradio borbu protiv parazita.
Eto nahvalio ja moje drvo...

Moji roditelji u dvoristu imaju par stabala i naravno nikada ih ne prskaju,ali kako Anett rece zaista brzo propadnu...imamo neku jabuku koja je bas krupna i lepa,ali ako se ne pojede dok je jos malo zelenkasta i kiselija,posle toga se borimo sa crvicima i gnjilim delovima....sljiva je katastrofa ali moj otac odbija da je prska pa je stoga samo postojanje sljive od koje svake 2 godine pojedemo malo sljiva diskutabilno....ali zato lesnici 2 mlada stabla su sve puniji i puniji svake godine....bas fini i krupni..organski lesnici...samo se borimo sa kerusom koja je napokon shvatila da je to bas super zanimacija za zube i pojela svaki zreli lesnik koji je pao....(inace to je cudo od psa....kladim se da bi mogla da bude rawfood pas)...E da ima tu i jedna tresnja koja je takodje ne prskana...mada ona je valjda takva sorta daje neke sitnije i rozikaste a slatke tresnje...i puna je i nije crvljiva....barem ja to tako zamisljam....
Eto kad svi nahvalise svoja da ja spomenem i moja drvca...
pozdrav!

pitome voćke tražu ljudsku briguako su plodovi truli, ako lako obole ... to tii govori da je imunitet biljke u lošem stanjena zdravu biljku se neće lovit bolestpostoje prirodni preparati od ljekovitih biljaka za jačanje voćkenpr. kopriva, preslica, pirika, češnjak, crveni luk... 

Marijanči,
gdje se može nabaviti knjižica ili nešto o tim prskanjima voćaka. Znam za prskanje vodom u kojoj su se kuhale ljuske luka (crvenoga) i to je djelotvorno, ali bih željela više saznati?

https://forums.vutra.org/problemi-tokom-uzgoja/3361-bio-uzgoj-gnojiva-i-pesticidi.html:)knjige: BIO VRT, Ekološka poljoprivreda : poljoprivreda sutrašnjice / Darko Znaor  dobra knjiga je "Tajni život tla" - odlično objašnjava funkcioniranje tla, zdravo tlo = zdrava biljka 

https://forums.vutra.org/problemi-tokom-uzgoja/3361-bio-uzgoj-gnojiva-i-pesticidi.html             ne snalazim se sa forumom

Upravo problematika u vezi sa pesticidima, između ostaloga, nagnala me da se sve više i više interesujem i okrećem ka samoniklom, divljem, jestivom bilju...

pozdravi brankop i dobro nam dosao
zemljaci smo....ja sam odrasla u okolini prnjavora
koliko se dugo zanimas za sirovu ishranu?

Pozdrav zelika i hvala na dobrodošlici! Bolje vas našao!

Bio sam dosta puta u i oko Prnjavora. Lijep kraj i dobri ljudi.

Prvi put sam za ovaj način ishrane čuo prije otprilike 10 godina kada sam i nabavio knjigu Ernsta Guntera "Živjeti bez bolesti". Tada sam prestao jesti meso i pokušao sam sa sirovom hranom, ali mi nekako nije išlo... Ne sjećam se zada zašto i kako. Možda nisam bio dovoljno uporan ili motivisan... U svakom slučaju, tada nisam uspio da "izguram" do kraja sa ovim.
Nastavio sam da konzumiram mlijeko, mliječne prerađevine i povremeno ribu i jaja.

Prije nekih godinu dana mi je opet palo nešto na pamet da probam sa sirovom hranom i budući da sam prilično isključiv htio sam odmah i u potpunosti da pređem na sirovu hranu...
Izdržao sam jedno mjesec dana i odustao zbog konstantne gladi koju sam osjećao ali i zbog fizičke iscrpljenosti. Iskren da budem, mogao sam ja izdržati, ali sam se bio malo uplašio. Ilustrativno je možda da kažem da sam za tih možda nepunih mjesec dana spao sa 105 kg na oko 88 - 90 kg.

Dakle više zbog straha nego zbog toga što nisam mogao izdržati, riješio sam da konsultujem knjigu (koju možete skinuti sa ove adrese ). Tamo sam, između ostalog, pročitao i o tome koliki je šok za organizam naglo prestati sa konzumiranjem hrane na koju je organizam navikao, što je svakako i logično, i kako je najbolje postepeno navikavati organizam na sirovu hranu i to po principu da se prvo zamjeni jedan obrok kuhane hrane obrokom sirove hrane, zatim nakon nekog vremena dva obroka i na kraju svi obroci da budu sastavljeni isključivo od sirovih namirnica.

Odlučio sam da više ne mučim toliko organizam i počeo sam da učim kako da osluškujem organizam i da osjećam šta mu u kom trenutku treba ali istovremeno čvrsto držeći "uzde" usmjeravajući ga ka sirovoj hrani.
I dalje sam konzumirao mlijeko i mliječne prerađevine, rijetko i jaja, a skoro potpuno sam prestao sa konzumiranjem ribe.

Dakle proteklih godinu dana sam se postepeno, uz mnogobrojne uspone i padove u ovom smislu , osluškujući svoj organizam, privikavao na sirovu hranu trudeći se da što češće jedem sirove žitarice, voće i povrće umjesto kuhane hrane ili mlijeka ali čim bih osjetio da mi organizam prosto "vapi" za mlijekom ili nekom mliječnom prerađevinom, udovoljio bih mu.

Prije dvije sedmice sam odlučio da, eksperimentalno, pokušam potpuno isključiti sve namirnice životinjskog porijekla iz ishrane. Prvih par dana je bilo malo neprijatno ali iznenađujuće brzo (za svega par dana) skoro potpuno je nestala potreba za mlijekom i mliječnim proizvodima jedino što sam par puta napravio krompir salatu ili ispekao krompir, a jednom sam skuhao i krompir čorbu koju je predložio moj imenjak, na drugoj temi...

I eto, to je za sada to.

Trenutno mi možda i preko 80% ishrane čine sirove žitarice voće i povrće, još uvijek ponekad uzmem koju lepinju ili par šnita hljeba.

Međutim, ono što me iskreno prijatno iznenadilo i uistinu obradovalo prije par dana je činjenica da sam, budući da inače volim šetnje po brdima i planinama , skoro cijeli dan pješačio po brdima, kroz snijeg, a sve što sam pojeo ujutro prije polaska bila je porcija sirovih žitarica i voća. ( Doduše, na vrhu sam pojeo još par makrobiotičkih kolačića koje je ponijela jedna drugarica i malo borovih i iglica smreke ) U svakom slučjau, cijeli taj dan sam bio pun energije i snage, sa lakoćom sam se penjao i probijao kroz snijeg.

Ovo me obradovalo pošto sam se prisjetio kako je neslavno završio moj pokušaj br. 2 prije godinu dana kada sam osjećao priličnu tjelesnu malaksalost i iscrpljenost prilikom sličnih tjelesnih napora...

Eto, odužih ja malo, možda sam pogriješio i temu ali nemojte zamjeriti...

Uzdravlje!