a za neverne tome znacaj soje nek procitaju knjigu Soja – proizvodnja i prerada
Naslov: Soja – proizvodnja i prerada
Autor(i): Dr Nedeljko Nenadić, dr Miodrag Marić, dr Vladan Plazinić, dr Radmila Stikić, dr Sofija Pekić, dr Dikonije Božić, dr Duška Simova – Tošić, dr Mališa Tošić, dr Dragoslav Simić i dr Žarko Vrbaški
Izdavač: Poljoprivredni fakultet
Mesto: Beograd
Godina: 1995.
Antikvitet: +381 63 841 9012,
sashazivic@yahoo.comSoja - proizvodnja i prerada
Soja spada u najvažnije njivske biljke. Od nje se dobijaju važni proizvodi za ishranu Ijudi i domaćih životinja i za preradu u industriji. Ona je važna belančevinasta i uljana biljka. Seme soje sadrži više proteina (35-50%) i masti, (17-24%), a manje ugljenih hidrata od ostalih mahunastih biljaka. Među biljkama za proizvodnju proteina i ulja, u svetu je najviše rasprostranjena soja. Njena rasprostranjenost, zatim veliki prinos proteina po jedinici površine, kao i velika biološka vrednost proteina, doprineli su da se soja sve više koristi u ishrani Ijudi i domaćih životinja.
Iz semena soje preradom se direktno ili indirektno može dobiti veliki broj različitih vrsta proizvoda za stočnu i Ijudsku hranu, a takođe, i za industriju. Po vrednosti, protein čini oko 65%, u odnosu na ulje od 35%, što nije slučaj kod drugih uljarica. U poslednje vreme soja se u velikoj meri koristi i u farmaceutskoj industriji stoga se ubraja i u lekovite biljke.
Soja ima i veliki agrotehnički značaj. Svojim moćno razvijenim i dubokohodnim korenovim sistemom ona povoljno utiče ne samo na održavanje već i na poboljšanje strukture zemljišta. Zahvaljujući simbiozi soje sa specifičnim bakterijama azotofiksatorima koje obrazuju kvržice na njenom korenu, ona podmiruje ne samo svoje potrebe u ovom važnom hranljivom elementu, već i njime obogaćuje zemljište. Zato se soja visoko ceni kao predusev u plodoredu za mnoge druge useve, a naročito za žita.
Knjiga SOJA se sastoji od 12 poglavlja u kojima su obradena pitanja koja upoznaju čitaoca sa značajem ove važne biljke, njenim poreklom, istorijom, sistematikom i rasprostranjenošću, zatim morfološkom građom, rastenjem i razvićem biljke, kao i njenim odnosom prema uslovima spoljne sredine. Pored toga, u knjizi su detaljno razmatrani problemi genetike, selekcije i semenarstva soje. Značajan prostor zauzimaju sva važna pitanja iz agrotehnike, o bolestima, štetočinama i korovima, kao i merama zaštite od njih. U četiri poglavlja detaljno i sistematično je obrađena problematika sadašnje situacije u poznavanju strukture, sastava i konstituenata zrna soje, tehnologije za proizvodnju različitih proteinskih proizvoda, isto tako i ulja i proizvoda iz ulja.
Naučne postavke u monografiji se temelje na saznanjima do kojih su autori došli korišćenjem obimne literature, kao i na rezultatima sopstvenih istraživanja i iskustava iz prakse. Podaci navedeni u ovoj monografiji potkrepljeni su brojnim tabelama, grafikonima, shemama i fotografijama. Posle svakog poglavlja dat je opširan pregled korišćene literature.
Pored toga što soja ima velik privredni značaj i što su prirodni uslovi za njeno gajenje povoljni u većem delu naše zemlje, ona u našoj poljoprivrednoj proizvodnji još nije dobila ono mesto koje zaslužuje. Još uvek je soja u nas zapostavljena kultura i gaji se na neznatnoj površini, usled čega njena proizvodnja ni izbliza ne zadovoljava naše potrebe, te smo prinuđeni da uvozimo njene proizvode. Otuda je cilj ove knjige da doprinese unapređenju proizvodnje iprerade soje i pomogne da se gajenje ove veoma korisne biljke proširi što više i proizvodnja unapredi, a za to kod nas postoje povoljni kako prirodni tako i drugi uslovi
Smatramo svojom dužnošću da se srdačno zahvalimo recezentima prof. dr Ljubinku Starčeviću, prof dr Momčilu Kojiću, prof. dr Mirku Ivanoviću iprof. dr Aleksandru Jokiću za dragocenu pomoć i korisne predloge i sugestije u cilju poboljšanja teksta.