Sastojsci iz ljudske kose u hlebu i pecivu!

http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/l-cistein/

U prijašnja vremena, kruh se mijesio ručno od brašna i vode s dodatkom kvasca ili kiselog tijesta.

Proces izrade kruha trajao je satima, često i cijelu noć.

Danas, pekarski proizvodi se rade na brzoj traci.

Od trenutka zamjesa tijesta do pakiranja i prodaje gotovog proizvoda prolazi i manje od 4 sata.

Da bi ovo postigli, proizvođači koriste razne dodatke - regulatore kiselosti, poboljšivače okusa, boje te sredstva za učvršćivanje tijesta i sprečavanje zgrudnjavanja.

Sve to se radi da bi se ponovno vratio izgubljeni okus i miris kruha, te se popravila šteta nanijeta njegovom brzom pripremom.

Nakon pečenja, proizvode špricaju kemikalijama poput kalcijeva propionata da bi spriječili rast gljivica i time povećali rok trajanja.

Proizvode zatim pakiraju u atraktivnu plastičnu ambalažu, u kojoj oni nas dočekaju na policama trgovinama.

Komercijalna proizvodnja kruha je precizna “znanost”. Količina aditiva određuje izgled, okus, boju, miris i trajanje pekarskih proizvoda.

Jedan od njih je l-cistein.


Što je L-cistein i zašto ga dodaju u pekarske proizvode

L-cistein (ili E 920) je neesencijalna aminokiselina i jedan od aditiva, koji se rutinski primjenjuju u pekarskim proizvodima.

Koristi se kao tvar za tretiranje brašna, jer poboljšava elastičnost i kvalitetu tijesta, a time i izgled konačnoga proizvoda.

Zbog toga ga dodaju u kruh, kekse, peciva, kolače i brzo smrznute proizvode.

Iako se l-cistein može proizvesti u laboratoriju, većina ga se dobiva is prirodnog i jeftinog izvora - ljudske kose.

Kosa se otapa u kiselini, nakon čega se l-cistein izolira u kemijskom procesu, pakira i šalje komercijalnim proizvođačima kruha.

Osim ljudske kose, drugi izvori l-cisteina uključuju kokošja i pačja perja, dlake životinja, rogovi krava i naftni nusproizvodi.

Usput, većina kose koja se koristi u proizvodnji l-cisteina, skuplja se s podova frizerskih salona u Kini.

Iako će većina nas ovu činjenicu pročitati s gađenjem, čini se da većini potrošača zapadnjačkog svijeta konzumacija kose nimalo ne smeta.

Međutim, ako ste vegetarijanac, musliman ili židov, nastaje ozbiljan problem.

Muslimani ne smiju konzumirati ništa što je proizvedeno od dijelova ljudskog tijela. Mnogi rabini također zabranjuju konzumiranje kose, zbog istih razloga.

A ako ste vegetarijanac - konzumiranje ljudske kose ili dlake životinja nikako ne dolazi u obzir!

Situaciju još gorom čini zakon prema kojem proizvođači ne moraju označiti l-cistein na etiketi proizvoda.

Dakle, nemojte se zavaravati ako ne pronađete l-cistein na etiketi. Ovaj sastojak se rutinski dodaje u brašno za pripremu kruha, kolača, peciva i drugih komercijalnih pekarskih proizvoda.



Domaći kruh - više truda, više zdravlja

Ne sviđa Vam se konzumiranje ljudske kose? Pitate se na koji način možete izbjeći unos l-cisteina i drugih štetnih aditiva? Odgovor je samo jedan - pravite svoj kruh!

Naravno, ovo nije najjednostavnije niti najjeftinije rješenje. No, ostati zdrav u našem modernom svijetu nije ni jednostavno, ni jeftino.

Uz malo prakse i strpljenja možete se naučiti peći svoj domaći kruh, peciva i kekse finije i zdravije od onih iz pekare.


Saznajte više: http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/l-cistein/#ixzz1b9tKq199

Citat :

Proces izrade kruha trajao je satima, često i cijelu noć.

Ma daj! Iskusne stare domacice znale su kako brzo da umese testo za hleb. 1 takva iz komsiluka je i moju mamu naucila, pa sad i sa ujkinim prirodnim brasnom iz sela brzo mesi hleb.

Anasana, pa zavisi...
Sve naše mame i bake (pa i mi) znaju ekspresno da umese hleb sa kvascem, koji kupimo u marketu, ili izvadimo iz zamrzivača.
Ali, nekada se maja od kvasca prenosila sa hleba na hleb, čuvala se u parčencetu testa koje bi se svaki put odvajalo od zamešenog i naraslog hleba, za sledeći put. Verujem da je tada ceo proces trajao znatno duže. Takodje, kada se mesi beskvasni hleb, postoji varijanta da odstoji čitav dan, kako bi se začelo vrenje u testu...

Kako god bilo, i ranije sam radije birala kupovni beskvasni hleb, nego ''obični'', ili bih pekla proju, ili hleb sa kvascem, ili beskvasni sa integralnim pirinčem i kukuruznim brašnom. Otkad sam ovaj tekst pročitala, u meni je još jači otpor prema industrijski proizvedenom hlebu (što ne znači da ga neću jesti kada sam pritešnjena, ali nastojaču da koristim alternativu kupovnom hlebu, pre nego njega samog...).

Ono što mene zanima jeste sledeće: Da li u Srbiji proizvodjači pekarskih proizvoda moraju da pomenu L- cistein na etiketi?

Jasno mi je o čemu pišete. Bio sam pekar i poznajem tehnologiju proizvodnje hleba. Moj iskreni odgovor. Ako zaita želite zdrav hleb jedini odgovor je, mana sirovi hleb, koji se dobija od pšeničnih klica. Lako se pravi i može biti vrlo ukusan zavisi od ideje (mašte) i pozitivne energije .