ZACINI i svasta o njima

Bosiljak
Grčko ime za bosiljak u prijevodi znači "kralj", što dovoljno govori o tome koliko je bio cenjen još u doba antike, a i danas spada u najviše korištene začine.
Zdušno su ga prigrlili Italijani i učinili prepoznatljivim delom svoje kuhinje. U Italiji je ova biljka i simbol ljubavi i vernosti.
Lako se uzgaja, a pojavljuje se u nekoliko vrsta, od kojih su najčešće zelene i crvenkaste, paprene, ali slatkaste arome.
Osim u mediteranskoj, koristi se i u pripremi nekih azijskih jela, a dobar je za corbe, testeninu, ribu, te jela od gljiva i jaja.

Sveže začinsko bilje najbolje je upravo takvo - što svežije, i zato ga mnogi gaje sami. Uglavnom ih je lako gajiti, ako nemate basticu:chili: , zadovoljit će ih i kakva tegla na balkonu ili prozorskoj dasci.
Želite li zadržati što intenzivniju aromu bilja, osušite ga što je pre moguće. Možete ga osušiti u pećnici: očišćene i suve grančice polegnite na aluminijsku foliju. Sušite na najnižoj tmperaturi oko 12 sati, dok ne postanu suvi, a zatim odvojite listiće od grančica i stavite u male, nepropusne kutijice ili limenke.
Ili ga sušite na vazduhu, grančice povežite koncem u svežnjiće i objesite naopačke na suvo, toplo i prozračno mesto, ali nemojte ih izložiti direktno sunčevim zracima. Bilje će biti suvo za nekoliko dana, zavisno od debljine listića.
A možete ga i smrznuti: zamotajte ga u aluminijsku ili plastičnu foliju i stavite u odjeljak za duboko smrzavanje. Želite li sami napraviti začinske kocke, sitno naseckajte bilje, stavite ga u tepsiju, zalijte s malo vode i zamrznite, a zatim narežite na kocke i, pospremljene u vrećice stavite u zamrzivač. Dodajte ih kod kuvanja, najbolje na samom kraju.

Kadulja ima jaku aromu, koja podsjeća na ukus lavande i kamfora. Odlična je za corbe, s povrćem, testeninom i mesom, a čaj od kadulje izuzetno je učinkovit kod upale grla i disajnih puteva. U jelima je koristite štedljivo, jer je vrlo jakog ukusa.

Kapar - nekada se upotrebljavao za izazivanje sna te kao zaštita protiv veštica i uroka, u čiju se svrhu nosila vrećica suvoga kapra u visini grudi.
Pikantnog je ukusa koji podsjeća na anis i kim, intenzivnog, ali prijatnog mirisa. Upotrebljava se kao začin za umake, salatu od krastavaca, za kiseljenje povrća, uz jela od riže, losos i drugu ribu, kao dodatak hladnim narescima, salatama i corbama

Svježe lišće korijandara koristi se u slatama, namazima, umacima, uz crveni kupus, kelj, ciklu, gljive, a vrlo je zastupljen u indijskoj i meksičkoj kuhinji, u kojoj se kombinuje sa chillijem i dodaje salsama, guacamoleu i jelima od riže. U kuhinji se upotrebljavaju i semenke korijandara koje se stavljaju u slatki hleb, medenjake, kolače, likere, jela od povrća i gljiva.
Korijandar sadrži i ljekovita svojstva, i vrlo povoljno utiče na probavu.

Lavandu odlikuje slatkasti, cvetni ukus s osvežavajućom citrusnom notom. Dovoljno je samo par listića, pa budite vrlo oprezni s doziranjem. Može se koristiti kao zamena za ruzmarin, tj. dobra je u svim jelima u kojima ima ruzmarina

Medvjeđi luk (divlji luk, sremuš)
Ukusom podsjeća na b.luk ali je blaži. Ukusan je u pestu, s testeninom, rižotima, ribom, corbama i namazima

Melisa (matičnjak)
Osvežavajuće, kiselkaste arome limuna, matičnjak daje posebnu notu slatkim jelima ili marmeladama. Dobar je i za jela od gljiva, svežeg povrća, krompir-salatu, voćne salate. Ukratko, koristi se za sva jela kod kojih se koristi limun. U pripremi jela od lekovitog jestivog samoniklog bilja, matičnjak je začin kojeg ne možemo izbeći, npr. za pripremu biljnih corba, salata i biljnog čaja.

Metvica (menta, nana)
Prodornog je mirisa i aromatičnog, oštrog okusa. Sveža nana najviše se koristi za začinjavanje slatkih jela, pića, koktela, voćnih salata, jela od mesa, ribe, jogurta ili povrća (pasulj, sargarepa). Omiljena je posebno leti jer hladi i osvježava. Upotrebljavajte samo vrlo mlade svetlozelene listove, jer stariji, donji dijelovi biljke imaju gorkasti ukus.

Timijan (majčina dušica)
Sve vrste timijana (a ima ih stotinjak) odlikuju se predivnom, ugodno gorkastom aromom. Bez njih francuska kuhinja ne bi bila to što je, a sami Francuzi povode se za motom: "Kad ste u nedoumici, upotrebite timijan".
Stari su ga Persijanci grickali prije obroka za razbuđivanje apetita, a Grci su smatrali da daje hrabrost. U doba kada su dame izvezenim maramicama osvajale srca vitezova, motiv timijana i pčelice bio je vrlo popularan.
Dobro pristaje uz teža jela, kao što su pečenja, variva, pečeni krumpir, kajgana sa slaninom, a koristi se i za corbe i umake s paradajzom. Osušeni listovi koriste se za teranje kukaca, kao i lavandini.

p.s. znam da sam negde videla jos nesto o zacinima ali nisam mogla da nadjem pa sam ovo upakovala ovde, ako ima neko mesto koje je prikladnije upakujte i ovo tamo.

@Tedi


Ovo mi se sviđa, majke mi:
"Dobro pristaje uz teža jela, kao što su pečenja, variva, pečeni krumpir, kajgana sa slaninom, "

Ne zameri, nisam odolela, a da ne napravim primedbu. Inače, u stvarnosti, ja te zaista obozavam i jako si mi simpatična.

joj promaklo mi gresna mi dusa, prehladjena sam i glas mi je uzasan, i slinim i bljak sam, pa mi je samim tim i koncetracija na nuli ili mozda u minusu. samo napred koriguj sve moje nebuloze ili ih izbirisi ili ostavi drugima da se smeju, bar nesto korisno...

tedi ::

joj promaklo mi gresna mi dusa, prehladjena sam i glas mi je uzasan, i slinim i bljak sam, pa mi je samim tim i koncetracija na nuli ili mozda u minusu. samo napred koriguj sve moje nebuloze ili ih izbirisi ili ostavi drugima da se smeju, bar nesto korisno...

Kao što rekoh obožavam te, a ovo mi je bilo toliko smešno i simpatično, da nisam odolela. Znala sam da si propustila da prpraviš.

hvala i ja sam se smejala.... bas sam kreten:D. rece mi olja da idete da trazite sremus i pecurke, pa srecno drzim vam fige. kiss

Hvala, tedi,nadam se da cemo ici, i nesto i naci!

Nije zacin ali su lekovit i ukusan. Avokado:

Energetska vrednost 100 g svježeg avokada iznosi 160 kcal / 669 kJ. Od toga sadrži 2% proteina, 14,6% masti i 8,5% ugljenihidrata, od kojih 6,7 g dijetalnih vlakana i 0,6 g šećera.

Od minerala, izvrstan je izvor bakra (0,2 mg, što čini 22% RDA), dobar izvor kalcijuma (12 mg, što čini 12% RDA) i magnezijuma (30 mg što čini 10% RDA), a sadrži vrlo malo natrijuma (7 mg).

Od vitamina, dobar je izvor vitamina C (10 mg, što čini 16% RDA), a od vitamina B kompleksa izvrstan je izvor pantotenske kiseline (1,4 mg, što čini 28% RDA), dobar je izvor riboflavina (0,1 mg, što čini 10% RDA), niacina (1,74 mg, što čini 11% RDA) i vitamina E (2 mg što čini 14% RDA).

Od fitonutrijenata sadrži beta-karoten 62 µg i kombinaciju lutein+zeaksantin 271 µg i sterola sadrži beta-sitosterol 76 mg.

Lekovita su svojstva avokada brojna. Za zdravlje kardiovaskularnog sastava važno je istaknuti kvalitetan sastav masnih kiselina, među kojima se ističe mononezasićena oleinska kiselina koja pomaže u snižavanju holesterola i sprječava njegovo štetno djelovanje. Zatim prirodno sadrži sterole, a najviše beta-sitosterol koji je strukturom sličan holesterolu, i kada se konzumira s hranom koja sadrži holesterol, inhibira njegovu apsorpciju te tako sprečava njegovo štetno delovanje. Avokado je bogat i kalijumom, koji pomaže u regulaciji krvnoga pritiska. Na temelju brojnih naucnih dokaza agencija FDA iz SAD-a potvrdila je sledeće: "Prehrana koja je dobar izvor kalijuma s niskim udelom natrijuma pomaže u reduciranju rizika od visokog pritiskom i srčanog udara."

Avokado sadrži sastojke koji štite od raka dojke i prostate zahvaljujući velikom udelu karotenoida luteina i vitamina E.

Dijetalna vlakna u avokadu u svakodnevnoj prehrani regulisu probavu i štite probavni sustav. Hrana bogata vlaknima snižava rizik od hemoroida. Visoki unos vlakana smanjuje rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Vlakna pomažu i kod regulacije težine jer zahtijevaju više žvakanja, vežu vodu na sebe, povećavaju volumen i duže se zadržavaju, što daje osjećaj sitosti i smanjuje opasnost od prejedanja, a nemaju nikakvu kalorijsku vrijednost.

Postoje četiri vrste avokada, a razlikuju se po obliku (od izrazito okruglog do kruškolikog) i boji (od crne do zelene). Najčešće se može kupiti avokado kruškolika oblika s tankom, glatkom zelenom korom i kremastim bledozelenim "mesom".

Celer - suseno lisce celera odlican je zacin za i umake, a tzv. celerova sol upotrebljava se kod pripreme sojinih snicli.

Ruzmarin je grmolika zimzelena biljka igličastih listova i krhkih svetloplavih cvetova. Potieče iz mediteranskih krajeva gde raste na tlu bogatom kalcijimom, u suvoj klimi i na slanom morskom vazduhu. Danas se proširio sirom Evrope, a uzgaja se i u SAD-u i Meksiku. Grm ruzmarina naraste od jednog do tri metra visine. Tanki, tamnozeleni igličasti listovi intenzivnog su mirisa te pikantno ljutog, oporog i gorkog ukusa. Tome pridonose eterična ulja koja se nalaze u žlezdama na donjoj strani lista. Biljka cvete dva puta godišnje,
Više od 1000 godina cenjeni je začin i prirodni lek. Latinsko mu ime dolazi od reči "ros marinus" što u prijevodu znači "morska rosa". Kroz istoriju je ruzmarin bio vrlo omiljena biljka. Voleli su ga grčki i rimski bogovi. Grčki studenti stavljali su ga na glavu kada su pripremali ispite. Razlog tome je što je narodna medicina verovala, a i danas veruje, da ruzmarin potiče i jača pamćenje. U staroj Engleskoj ruzmarin je bio simbol vernosti pa je iz toga nastao običaj da se na svadbi odeća kiti ruzmarinom. Neka od tih svojstava nauka je dokazala i objasnila.
Ružmarin stimulise cirkulaciju i tok krvi prema mozgu te na taj način poboljšava koncentraciju i leči glavobolju. Zato biste mogli malu vezicu ruzmarina staviti na vaš sto ili pored mesta gde vaši školarci uče i samo promatrati rezultate.

Ruzmarin se nalazi pri vrhu liste namirnica koja može pomoći u prevenciji i lečenju raka. Studije pokazuju da ulje ruzmarina može sprečiti razvoj raka kože jer sprečava rast kožnih tumora i osigurava prirodnu zaštitu od oštećenja koja izaziva štetno sunčevo zračenje. Na eksperimentalnim životinjama dokazano je da ulje ruzmarina može spriječiti razvoj raka debelog crijeva i pluća.
Ruzmarin je bio nezaobilazan sastojak Mađarske vode, vrlo raširenog srednjovjekovnog leka koji je i danas u upotrebi, a pripisuje se kraljici Elizabeti Ugarskoj kojoj je služio za lepotu te masiranje paraliziranih udova i gihta od kojih je bolovala kraljica pred kraj života. Naucnici su dokazali da spoljasnja primena ulja ruzmarina vrlo učinkovito ublažava bolove kod reumatskih bolesti, međutim unutrasnja prmjena ulja izaziva probleme s probavom i bubrezima, a veća količina može biti otrovna. Stoga se preporučuje čaj koji blagotvorno djeluje na opuštanje mišića uključujući i one kod probavnih smetnji ili menstrualne grčeve.
Ova biljka ima sedativna, diuretska i antiseptična svojstva. Travari koriste ruzmarin za nesvesticu koja se javlja zbog problema s ravnotežnimm sistemom u uhu, živčana oboljenja, ispiranje usta radi neugodnog daha i za groznicu. Sastojci ruzmarina jačaju imunološki sistem, a protivupalne supstance mogu ublažiti jake napade astme. Stimulativno delovanje ruzmarina može dovesti do poboljšanja funkcije jetre i sekrecije žučne vrećice, što pridonosi poboljšanju opsteg stanja celog organizma.
Ruzmarin se dodaje u kozmetičke preparate za jačanje kose, okrepljujuće kupke, osvežavajući tonik za lice. Tamna kosa može se posvijetliti ako se rastvor ruzmarina doda u vodu za ispiranje, za jačanje kose može se dodati regeneratoru ili šamponu. Rastvor ruzmarina može se upotrebiti kao osvježujući tonik i za zatezanje kože. Ruzmarin dodan u kupku za kupanje jača i osvežava osobito prilikom oporavka od bolesti. Za revitaliziranje rasta kose, sprečavanje gubitka i nastanak perutiti preporučuje se da nekoliko kapi ulja umasirate u tjeme, a zatim isprete cajem od koprive. Čaj ili vino od ruzmarina koristilo se za lečenje duševne iscrpljenosti, loše probave, slabe prokrvljenosti, za čišćenje krvi i bledoće, za liječenje slabog sluha i vida te za pospješivanje izlučivanja mokraće. Alkoholna rastvor ruzmarina služi kao sredstvo za masažu kod reumatizma mišića, živčanih bolova, glavobolje i duševne i telesne iznemoglosti. Ruzmarin prokuvan u kozjem mleku koristio se kao lek protiv tuberkuloze, a kao oblog je bio lek protiv raka. Ulje koje se dobiva destilacijom listova ili grančica sastavni je dio ruzmarinove masti i melema za rane.
Kad god upotrebljavate ruzmarin u pripremi jela, dajte prednost svežem nad suvim začinom. Tim pre što je ova aromatična mediteranska biljka sada dostupna i u saksijama pa je možete uspešno uzgajati cele godine. Ukoliko kupujete sveže grančice ruzmarina obratite pažnju da su igličasti listovi sveže tamnozelene boje bez žutih ili tamnih mrlja.

500 ml maslinovog ulja, 1 grančica ruzmarina, 2 grančice timijana, 1 sveža ljuta papričica i 2 češnja belog luka. Uz to, potrebna je obična ili, još bolje, ukrasna staklena boca, naročito ako jezačinjeno maslinovo ulje poklon nekome ko obožava mediteransku kuhinju. U staklenu bocu prvo se stavljaju grančice ruzmarina i timijana, koje se zatim prelivaju uljem do vrha. Ulju se potom dodaju beli luk i ljuta papričica, a boca se mora dobro zatvoriti čepom i čuvati na tamnom i hladnom mjestu

Vlasac koristite u jelima od jaja, salatama, corbama i umacima. Dodajte ga jelima u posljednjem trenutku jer mu dugotrajno kuvanje unistava ukus. Slaze se i s drugim zacinima, kao što su persun i estragon.

Lekovita svojstva nekih biljcica. Autor teksta je Valerija Rodek.
Tradicionalna mediteranska jela nezamisliva su bez mediteranskih začina. No, osim što su aromatični i hranjivi, mediteranski začini posjeduju i mnoga ljekovita i kozmetička svojstva, pa se već vjekovima koriste za pripremanje različitih pripravaka kojima se ublažavaju mnoge bolesti te održava higijena i potiče ljepota tijela.
Majčina dušica posjeduje snažna antibiotička svojstva, a origano je dokazano jedan od najjačih prirodnih antioksidansa.
Primjerice, antiseptična svojstva komorača i kadulje te antibiotička svojstva bosiljka i majčine dušice bila su poznata još u antičko doba. Lavanda je zbog svog blagotvornog učinka na kožu još u antičkom Rimu bila nezaobilazni sastojak kupelji i ostalih preparata za njegu kože lica i tijela te kose.
Mnoga ljekovita svojstva mediteranskih začina koji su se stoljećima koristili u pučkoj medicini i kozmetici za pripremanje čajeva, napitaka, kupki, tinktura i krema, u suvremeno doba dokazana su kliničkim ispitivanjima u znanstvenim laboratorijima.
Na taj je način potvrđeno da majčina dušica, koja je u prošlosti slovila kao antibiotik za siromašne ljude, zaista posjeduje snažna antibiotička svojstva, te da je origano dokazano jedan od najjačih prirodnih antioksidansa. Upravo zahvaljujući tim i drugim blagotvornim svojstvima, danas se mediteranski začini neizostavno koriste u suvremenoj fitoterapiji, liječenju prirodnim, biljnim pripravcima.
Bosiljak, kadulja, komorač, lavanda


Bosiljak, koji se smatrao božanskom biljkom, stavljao se u svetu vodu i na oltare, a odavna je poznat kao antiseptik i prirodni antibiotik. Zbog svojih se svojstava upotrebljavao za smirivanje upala nakon uboda insekata i zmija, ali i za zarastanje rana. Kako sastojci bosiljka osvježavaju, relaksiraju i smiruju kožu, često se upotrebljava u preparatima za njegu kože, posebno one sklone aknama i lišajevima. Preparati na bazi bosiljka upotrebljavaju se i za relaksiranje napetih mišića, za poticanje probave i smirivanje grčeva te za jačanje živčanog sustava i vraćanje tjelesne snage.
Kadulja, čije latinsko ime salvia u prijevodu znači ''biti zdrav'', neobično je ljekovita biljka. Ima snažno antiseptičko djelovanje, pa se stoga tijekom prošlosti spaljivala u bolničkim sobama. Osim što je antiseptik, djeluje protiv gljivica, smiruje upale kože i sluznice te potiče zacjeljivanje kože, pa se koristi i kod grlobolje, kašlja, prehlade i gripe te za tretiranje rana. Kako regulira rad lojnih žlijezda, ublažavajući znojenje, kadulja se koristi i u kozmetičke svrhe. K tome, kadulja potiče probavu i olakšava probavljanje masne i slatke hrane te općenito jača organizam, potičući njegove obrambene mehanizme.
Komorač, koji spada među biljke koje su prve prepoznate kao ljekovite, zbog svojih se antiseptičnih, antitoksičnih, antibiotičkih te protuupalnih svojstava, najčešće koristi kod poremećaja u funkcioniranju probave te dišnih putova. Komorač pospješuje probavu, sprječava nadutost i uklanja nadimanje i grčeve, te potiče apetit. Pozitivno djeluje kod infekcije dišnih putova, upale grla i promuklosti, a kako potiče izlučivanje sluzi i iskašljavanje, ublažava i napadaje kašlja i astme. Pomaže kod suzbijanja infekcije mokraćnih putova i ublažava probleme s reumom. Potiče prokrvljenost i izlučivanje štetnih tvari, pa je djelotvoran i protiv celulita.
Lavanda se oduvijek koristila za njegu kože, pa se dodavala kupkama još u doba antičkog Rima. Lavanda čisti, smiruje, jača i osvježava kožu, potiče njenu vlažnost i prokrvljenost te je čini nježnom, mekom i zdravom. No, osim u svakodnevnoj njezi, lavanda pomaže i kod upaljene i opečene kože, kao i kod pojave akni, ekcema i psorijaze. K tome, smanjuje znojenje, poboljšava rast kose i pogoduje zdravlju noktiju, a smanjuje i teškoće s probavom uzrokovane stresom, opušta napete i bolne mišiće, ublažava bolne menstruacije i poteškoće menopauze te općenito smiruje cijeli organizam.
Lovor, majčina dušica, origano, ružmarin


Lovor, koji u antičko doba nije bio samo simbol hrabrosti i slave, nego je po vjerovanju štitio kako od bolesti tako i gromova, zbog svojih je ljekovitih svojstava bio posvećen bogu ljekarstva Eskulapu. Pozitivno djeluje na probavu i jača apetit te potiče iskašljavanje, pa pomaže kod bronhitisa, prehlade i gripe. Pripravci na bazi lovora, koji je prirodni antiseptik, primjenjuju se i u liječenju raznih osipa te posebno za omekšavanje potkožnih čireva. Masaža uljem od lovora ublažava reumatične bolove i bolove u mišićima i zglobovima, primjerice kod istezanja i uganuća.
Lavanda se oduvijek koristila za njegu kože, pa se dodavala kupkama još u doba antičkog Rima. Čisti, smiruje, jača i osvježava kožu.
Majčina dušica, koja se zbog svog aromatičnog mirisa palila u hramovima u čast bogova, zbog svojih je antibiotičkih svojstava u pučkoj medicini vjekovima slovila kao antibiotik za siromašne. Ona prvenstveno potiče, pospješuje i jača mnoge tjelesne funkcije, pa tako potiče cirkulaciju i probavu, podiže obrambene mehanizme organizma i krvni tlak, dezinficira kožu i pospješuje zarastanje rana te olakšava iskašljavanje, ali i otežano mokrenje. Vrlo je učinkovita kod upala dišnih putova, usne šupljine te bolnih mišića i zglobova, a zbog svojih se svojstava koristi i za jačanje živaca te poticanje pamćenja i koncentracije.
Origano, čije ime u prijevodu s grčkog znači "radost planina", od najstarijih se vremena koristio za liječenje prehlade, glavobolje, zubobolje te različitih problema s probavom, ali i psihom. Nadalje, origano, koji je od pradavnih vremena poznat kao jedan od najjačih prirodnih antiseptika i antibiotika sa snažnim antibakterijskim i antivirusnim djelovanjem, u modernoj je fitoterapiji prepoznat i kao jedan od najjačih prirodnih antioksidansa. Potiče probavu i funkcioniranje jetre i žuči te se uspješno primjenjuje kod akutne i kronične upale sinusa, viroze, gripe i prehlade, ali i kronične glavobolje.
Ružmarin, omiljena biljka antičkih bogova, vrlo je omiljen i u pučkoj medicini. Od ružmarina, čije ime u prijevodu glasi "morska rosa", odavna su se spremali pripravci koji su se koristili protiv raznih bolova, primjerice kod reume, gihta i upale zglobova. Prirodni je antiseptik, a koristi se i u kozmetičke svrhe za njegu kože i kose, pa tako i za uklanjanje peruti. Potiče probavu te ublažava nadutost i smiruje grčeve u crijevima i želucu. Općenito jača organizam, poboljšava cirkulaciju i djeluje protiv niskog tlaka te čisti krv i potiče izlučivanje mokraće. Uspješan je i u smirivanju živčane napetosti.

Zašto bi u vrtovima uvijek raslo samo povrće, a na balkonima i prozorima bile tegle sa cvijećem i kaktusima? Vrijeme je da pronađete mjesto za nešto sasvim drugačije. U vrtu, na prozorskoj dasci ili na balkonu, posadite mirisno, dekorativno, ali i korisno mediteransko začinsko bilje. Izaberite bosiljak, ružmarin, kadulju, origano, mentu, majčinu dušicu i lavandu, a pri odabiru pripazite da su sadnice ekološki uzgojene, te ih posadite ili držite u loncu na sunčanom mjestu. Biljke za balkon ili prozor možete zasebno posaditi u cvjetne lonce ili, što je još ljepše, zajedno u velike lonce, sandučiće ili posebne tegle za začinsko bilje, ali i, primjerice, u veće košare, drvene kutije i sanduke.
Te biljke će ne samo dobro doći u kuhinji, prvenstveno za pripremanje jela mediteranske kuhinje, nego će vas i sjećati na dane odmora na moru, te svojim oblicima i mirisima prizivati lijepe osjećaje. Štoviše, mirisi koji će biti posebno opojni nakon kiše ili zalijevanja, te nježnog gnječenja listića prstima, mogu utjecati i na vaše raspoloženje. Primjerice, miris bosiljka će vas opustiti i osvježiti, miris lavande relaksirati i smiriti, ružmarina stimulirati i poticati na aktivnost, a miris majčine dušice može vam pomoći da se koncentrirate.
No, kako su mediteranski začini i ljekovite biljke, koje se od pamtivijeka koriste u narodnoj medicini, vaša gredica, balkonski ili prozorski mali vrt mogu biti i izvor dragocjenih sastojaka za jednostavne, ali učinkovite ljekovite i kozmetičke preparate. Uz samo malo truda i mnogo uživanja, svoje biljke možete osušiti, a potom, u kućnoj radinosti, od njih pripremiti mješavine za čajeve, mirisne jastučiće i kupke koje ublažavaju mnoge tegobe, te služe za očuvanje zdravlja i ljepote.
Sušenje biljaka


Biljke koje želite posušiti i iskoristiti za dobivanje čajeva, kupki ili mirisnih jastučića odrežite za lijepog sunčanog vremena, nipošto nakon kiše ili jutarnje rose, najbolje u vrijeme između deset i jedanaest sati. Odrezane grančice nemojte prati, nego ih samo dobro protresite kako bi skinuli prašinu i riješili se sitnih insekata. Grančice potom vrtnim konopcem lagano zavežite u bukete. Potom ih sušite obješene naopako u prozračnoj, tamnoj prostoriji u kojoj temperatura nikad ne prelazi 30°C. Izbjegavajte sušenje na suncu jer, osim što biljke gube prirodnu boju, zbog prebrzog procesa sušenja gube i svoju prirodnu aromu. Dakle, što se biljke sporije suše, to će bolje sačuvati svoju prirodnu aromu.Kupka od sušenih listića ružmarina oživljava i stimulira, ublažava bolove u mišićima i zglobovima, te poboljšava cirkulaciju. Ubrane listiće i cvjetiće sušite pak na isti način, ali položene na rupičastom drvenom podlošku, a dobro ih je i zaštititi gazom. Ako ste zbog prevelike nečistoće prisiljeni prati grančice, listiće ili cvjetiće, nakon pranja kuhinjskim papirom upijte vlagu, a potom ih pustite da se potpuno posuše, te ih tek potom pripremite za proces sušenja. Kako o sušenju ovisi da li će biljke zadržati svoju djelotvornost, biljka se ne smije ni presušiti ni zadržati previše vlage. Pravilno posušena biljka mora pod prstima šuškati i lagano se drobiti.
Nakon sušenja, biljke se moraju čuvati u mraku kako ne bi izgubile boju i svoja terapijska svojstva. Čuvajte ih u čistim, dobro zatvorenim limenim posudama, bez mogućnosti miješanja s nekim drugim mirisom. Kako su neke biljke posušene vrlo slične, na kutiju nemojte zaboraviti napisati ime biljke i datum njena pospremanja, jer se mogu čuvati i koristiti samo godinu dana do sljedeće berbe u vašem vrtu, na prozoru ili balkonu.
Ljekovite kupke i čajevi


Osušene cvjetiće lavande, koje je najbolje pobrati prije nego se potpuno rascvjetaju kako bi količina ulja bila najveća, iskoristite za mirisne jastučiće i kupke. Jastučić sašiven od neke prozračne prirodne tkanine, ispunjen sušenim cvjetićima, u ormaru će štititi vašu odjeću od moljaca, a ispod vašeg jastuka smirit će vas i pomoći vam da lakše zaspite.
Miris bosiljka će vas opustiti i osvježiti, miris lavande relaksirati i smiriti, a miris majčine dušice pomoći da se koncentrirate.
Mirisne, ali i ljekovite kupke od lavande možete pripremiti na nekoliko načina. Za jednu kupku, pod mlaz vruće vode stavite otprilike dvije šake sušenih cvjetiće lavande, koje po želji možete pomiješati s istom količinom prirodne, krupne morske soli. Ako vam je kupka u rasutom obliku nepraktična, istu količinu cvjetića ili mješavine sa solju nasipajte u jastučić od prozračne tkanine i stavite ga u kadu pod mlaz vruće vode, a nakon kupanja, jednostavno ga bacite. Kupku od lavande možete pripremiti i tako da 100 g cvjetića prelijete litrom vruće vode, pustite da odstoji dvadesetak minuta, a dobiveni uvarak potom ocijedite, te ga bez cvjetića dodate vodi za kupanje. Kupke od lavande smiruju, opuštaju mišiće, čiste kožu, djeluju antiseptički, potiču izlučivanje štetnih tvari, ublažavaju bolove i glavobolju, te potiču spavanje. Također ublažavaju menstrualne tegobe i ozebline.
Na isti način, u rasutom obliku, u jastučićima ili tako da od sušenih biljaka pripremite uvarak za vodu za kupanje, možete pripremiti i kupke od ostalog bilja. Primjerice, kupka od sušenih listića ružmarina oživljava i stimulira, ublažava bolove u mišićima i zglobovima, te poboljšava cirkulaciju. Kupka pak od majčine dušice dezinficira kožu, ublažava upalu dišnih putova, te napetost u mišićima, dok kupka od bosiljka relaksira i osvježava, te također ublažava napetost u mišićima. Kupka od kadulje uklanja umor, jača organizam, pomaže u liječenju gljivičnih oboljenja kože, te smanjuje znojenje i upalne procese.
Za čajeve od domaćeg bilja, jednu do dvije žličice posušenih i usitnjenih biljnih dijelova prelijte s ¼ l uzavrele vode, ostavite da stoji desetak minuta, te potom ocijedite. Čaj od ružmarina općenito jača i potiče funkcioniranje organizma, te posebno probavu, razbuđuje, ublažava nadutost, a čaj od majčine dušice smiruje psihičku napetost, ublažava simptome gripe, otvara apetit, potiče probavu teških i masnih jela, potiče mokrenje, te djeluje antiseptično na mokraćne putove. Čaj od bosiljka pak ublažava glavobolju, smiruje i potiče spavanje, a od kadulje ublažava umor i glavobolju, smiruje upale zubnog mesa, te pomaže protiv navala vrućine u menopauzi. Autor: Valerija Rodek.

Mirisne mediteranske biljke, bosiljak, origano, ružmarin, timijan, mažuran i kadulja, zbog svojih se karakterističnih okusa već vijekovima koriste kao začini za poboljšanje okusa različitih jela. Stoga svi pravi kuhari u svojim kuhinjama uvijek imaju i pokoju teglicu s biljkama, čiji im listići, grančice ili cvjetići služe za obogaćivanje okusa jela koja pripremaju.
Tako se timijan koristio za jačanje organizma, ali i za dobivanje hrabrosti i liječenje sramežljivosti.
Kako ti za najnoviji Coolinarikin recept za namaz od slanog maslaca treba i svježi timijan, pravi je trenutak da i ti poput svih velikih kuhara nabaviš teglicu s tom mirisnom i aromatičnom biljkom. U dogovoru s mamom i uz njenu pomoć, u obližnjoj cvjećarni ili vrtnom centru kupi lončanicu timijana. Smjesti ga na sunčano mjesto na prozoru kuhinje, te ga redovito i obilato zalijevaj kako bi što bolje uspijevao i bio zelen i bujan tijekom cijele godine.
Kad poželiš pripremiti slasni namaz, isprintaj Coolinarikin recept i sliku, stavi pregaču, operi ruke i kreni u svoju novu kuharsku avanturu. Najprije iz hladnjaka izvadi maslac, izvaži 200 g i ostavi ga da omekša. Kako su mame jako vješte u baratanju oštrim škarama i noževima, zamoli svoju da odreže nekoliko grančica tvojeg timijana, opere ga, dobro posuši i nasjecka nožem ili u sjekaču za začine. Potom sam odmjeri dvije, tri žlice nasjeckanog timijana i rasporedi ga po većem plitkom pladnju. Od maslaca dlanovima načini kuglice i uvaljaj ih u nasjeckani timijan.
Dok ti radiš kuglice, mama neka nareže kriške različitih vrsta kruha ili pripremi nekoliko vrsta krekera, a ako ima vremena, neka ispeče deblje ploške krumpira na koje ćete ih namazati.
Gotove kuglice posloži na tanjur prekriven listovima zelene salate, serviraj uz ono što je pripremila mama, i objavi početak obiteljskog uživanja u mazanju i fantastičnom okusu timijanom začinjenog maslaca na hrskavom kruhu, krekerima ili pečenom krumpiru.
Naravno, osim za tvoje kuglice od maslaca, timijan može poslužiti i mami, i to kao izvor začina za pripremu mnogih drugih jela, posebno talijanske i francuske kuhinje. Primjerice, svježi timijan može poboljšati okus različitih juha, pašteta i umaka, te jela od povrća, posebno tikvica, patlidžana, krumpira i rajčica. Nadalje, timijan se može koristiti i kao začin za jela od ribe i plodova mora, piletine, puretine i zeca.
Na kraju, otkrivamo ti još jednu tajnu o timijanu. U davna su se vremena sve začinske biljke, pa tako i timijan, zbog svojih ljekovitih svojstava upotrebljavale i za liječenje različitih bolesti i tegoba. Tako se timijan, između ostalog, koristio za jačanje organizma i ublažavanje posljedica prehlade i gripe, ali i za dobivanje hrabrosti i liječenje sramežljivosti. Shodno tome, ako, primjerice, nemaš dovoljno hrabrosti da u školi pokažeš sve što znaš, ili da svojoj simpatiji pošalješ ljubavnu poruku, već nakon nekoliko zalogaja namaza od maslaca začinjenog timijanom, tvoja bi sramežljivost mogla postati prošlost. Autor: Valerija Rodek